3. JAPANSKI FILMSKI FESTIVAL

Zemlja, 20XX. Čovječanstvo je bilo zbunjeno neumoljivim uništavanjem okoliša. Kako bi se zaštitila propadajuća priroda i smanjivanje životinjskih populacija, pokrenut je projekt stvaranja umjetne džungle. Kenzo Oyama, izvršni direktor tvrtke “Eternal Earth”, koju su angažirali Ujedinjeni narodi, uspješno je razvio umjetnu “Neo-džunglu”, a životinje uzgojene u ovoj džungli bile su prisiljene živjeti u ovom novom svijetu…

Priča počinje s Leom, mladunčetom bijelog lava rođenim i slobodno odraslim u ovom svijetu, sinom Panje, bijelog lava.
Plašljivog Lea njegovi suputnici su uvijek zadirkivali.
“Jednog dana bit ću kao moj otac,  Car džungle!” Leo se zaklinje, a priča se odvija kada upozna Kenichija, sina Kenza Oyame, koji je odrastao bez ikakvih teškoća i čvrsto vjeruje u Neo-džunglu…

Lupin Treći i njegova banda kreću prema Bermudskom trokutu, ciljajući na “misteriozni otok” koji ne postoji ni na jednoj karti svijeta. Njihov je cilj otkriti identitet genijalnog uma koji je slao ubojice za njima i otkriti ogromno skriveno blago. Međutim, čim se približe otoku, njihov avion biva oboren, a grupa se sruši na otok smrti.
Ono što ih čeka je krajolik poput kraja svijeta, prepun raspadajućeg oružja i nuklearnih projektila, naseljen “ljudima smećem” – ljudima koji su nekoć korišteni kao oružje, a zatim odbačeni. Otok, obavijen maglom, ispunjen je otrovom koji uzrokuje smrt unutar 24 sata i nema bijega.
Vladar otoka, Muom, zalaže se za besmrtnost i nastoji kontrolirati svijet putem selekcije i eliminacije. Suočen s “besmrtnim neprijateljem” protiv kojeg ni pištolji ni mačevi nisu učinkoviti, Lupin se upušta u bitku umova, stavljajući na kocku svoju prošlost, ponos i dostojanstvo lopova.
Hoće li Lupin uspjeti ukrasti sve u roku od 24 sata i živ pobjeći s otoka?

Usred niza nestanaka majki i djece diljem zemlje, na gradilištu u novoizgrađenom stambenom području iznenada se pojavljuje misteriozna, duboka “rupa”.
Istovremeno, Wadin sin, koji tamo radi, također nestaje bez traga. “Rupa” vodi do čudne šume u kojoj svećenice izvode bizarne rituale kako bi umirile “muško božanstvo”. Znajući da je njegov sin zalutao u šumu, Wada ulazi u rupu… Zastrašujuće iskustvo se odvija dok krši tabu ulaska u rupu, za koju se kaže da je “zabranjeno ući”, kako bi spasio svog sina!

Saito Tamon (50) je izvođač druge generacije rakugo-a, tradicionalne japanske umjetnosti pripovijedanja. Kako bi izbjegao usporedbe sa svojim talentiranim ocem i učiteljem, Kanzo-m (75), Tamon izbjegava tradicionalne priče i izvodi samo nove, originalne materijale. No, Tamon nije popularan među svojom publikom i ne uživa poštovanje svojih vršnjaka. Njegova zarada od rakugoa iznosi samo nekoliko tisuća jena mjesečno, što ga prisiljava da radi skraćeno radno vrijeme noću kako bi spojio kraj s krajem.

U međuvremenu, demencija je prisilila Kanzoa na mirovinu. Tamonova majka je također preminula. Živeći sam s ocem, Tamon se bori pružiti sve veću količinu skrbi koja je Kanzou potrebna dok mu se stanje pogoršava.

Jednog dana, Hamamoto Kiko (28), mlada “stand-up” komičarka koja se bori s izazovom početka karijere, slučajno vidi Tamonov nastup u starom kazalištu. Prepoznaje njegov originalni materijal sa stare kasete koju je njezina majka Yoko (50) slušala dok je Kiko bila dijete. Djelujući iz hira, odlučuje adaptirati Tamonovu priču u rutinu za svoju “stand-up” komediju. Ovaj slučajni susret pokreće niz događaja koji isprepliću Tamona, Kiko i Yoko, a njihovi se životi počinju mijenjati.

Protagonist ovog filma je izvođač rakugoa, 300 godina stare tradicionalne japanske umjetnosti pripovijedanja, a sniman je u jednom od najznačajnijih rakugo kazališta u Tokiju, Asakusa Engei Hall-u. Priče o rakugou obično prikazuju beznadne, nespretne, previše ljudske likove, a ovaj film je simpatična suradnja dvaju vrlo rakugo-sličnih likova u stvarnom životu: redatelja Taichi Suzuki-a čija je karijera počela prije tri godine i veterana glumca Tomizo Nobe-a, u prvoj glavnoj ulozi u svojoj karijeri.

Ova lirska pjesma isprepliće četiri faze japanskih prskalica (pupoljak, božur, borove iglice i raspršena krizantema), četiri godišnja doba Japana te živote muškaraca i žena.

”Ljudska drama * Dokumentarac * Umjetnost”: Ovaj jedinstveni film umjetnički prikazuje duboki svijet i poglede na život i smrt, uključujući eksperimentalne elemente. Planiranje i produkcija trajali su 11 godina, a snimanje se odvijalo tijekom 5 godina i 3 mjeseca na 34 lokacije diljem Japana. Film je ostvaren uz punu suradnju Ryota Tsutsui-a, vlasnika treće generacije tvrtke “Tsutsui Tokimasa Toy Fireworks Manufacturing”, jedinog proizvođača prskalica domaće proizvodnje u Japanu, sa sjedištem u gradu Miyama, prefektura Fukuoka. U glavnim ulogama su glumica Kaori Tsubaki, koja se pojavila u preko 200 filmova, i glumac Koji Yuki, koji je aktivan i u Japanu i u Koreji. Mlađe godine glume nove manekenke Makoto Ide i Yuya Fujisawa, dječje godine manekenke Koharu i Sora, a starije godine Rucazyy. Osim glavnih glumaca, svi ostali debitiraju na filmu i prvi put glume. Iskusni glumci poput Yoshitake Funamoto-a, Shinichiro Osawa-e i Yukichi-ja Tona također se pojavljuju u sporednim ulogama. Film istražuje pravo značenje i emocije ugrađene u domaće prskalice, koje predstavljaju proljeće, ljeto, jesen i zimu života.

Ljubavna priča koja prikazuje snove i stvarnost mladih ljudi koji su psihički nestabilni i beskućnici u Tokiju nakon potresa.

Učiteljica engleskog jezika počinje se brinuti o vezi sa svojim dečkom, plesačem na rehabilitaciji, ali bez da su se ikada suočile ili razmijenile riječ, njih dvoje se postupno udaljavaju.

Ovaj projekt započeo je krajem 2011. godine, dok je šok Velikog potresa u istočnom Japanu koji se dogodio 11. ožujka još bio svjež. Film je režiran s ograničenom radnjom i improvizacijom, poput dokumentarca.

Ovo je peti film u seriji “Putujući sjemenar“, koji podržava primarne japanske industrije poput poljoprivrede i ribarstva. Fokusira se na proizvodnju sakea na otoku Awaji, prefektura Hyogo, i sortu Yamada Nishiki, reprezentativnu rižu za sake iz prefekture Hyogo, prikazujući obrtništvo i izazove s kojima se suočavaju oni koji su uključeni u industriju.

Rie Kanzaki, dužnosnica Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva koja voli sake, posjećuje sakeriju Chisenichi, dugogodišnjeg proizvođača sakea na otoku Awaji, kako bi saznala više o trenutnom stanju industrije sakea. Tamo svjedoči sukobu između vlasnika g. Tsunea Matsumota, koji se pridržava tradicionalnih metoda, i njegovog sina Takayukija, koji želi uvesti nove tehnologije. Među radnicima sakerije su mladi ljudi poput Natsumija Fujiwarea, ali glavni radnik Kusano sve je zabrinutiji zbog pronalaska nasljednika, što dovodi do nesporazuma s ostalim radnicima. Rie svjedoči tim raznim izazovima i traži rješenja za zaštitu industrije sakea. Baš tada, sakerija Chisenichi prima ponudu za poslovnu akviziciju iz inozemstva.
Rei Kikukawa glumi protagonisticu Rie, što označava njezin povratak filmu nakon 15 godina. Shunya Kaneko glumi Takayuki-a, sina vlasnika sakerije; Kurumi Shimizu glumi Natsumi, mladog radnika sakerije s velikim ambicijama u proizvodnji sakea; a Daichi Asai glumi Takeshi Okamura-u, Rieinog prethodnika i bivšeg dužnosnika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Film je režirao Tetsuo Shinohara, koji je 2015. režirao i drugi film u seriji, “Putujući sjemenar: Kuniumi no Sato“

Goro Inogashira putuje po cijelom Japanu zbog posla. Nakon što primi poruku od kćeri starog prijatelja, Goro stiže u Pariz i saznaje za želju starijeg čovjeka da prije smrti kuša određenu juhu koju je jeo u djetinjstvu.